To je potvrđeno za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz tog ministarstva.
Advokatica Milena Knežević, koja brani Baratija, kog Sjedinjene Američke Države terete za učešće u masovnim sajber napadima sa štetom većom od 3,4 milijarde dolara u korist Iranske revolucionarne garde (IRGC), ranije je za RSE potvrdila da se on nalazi u ekstradicionom pritvoru u Crnoj Gori.
Iz ambasade Sjedinjenih Država u Podgorici 20. jula su na upit RSE odgovorili da ne mogu da podijele detalje o ovom slučaju.
, u saradnji crnogorske policije sa američkim Federalnim istražnim biroom (FBI).
SAD terete Baratija za učešće u hakerskim napadima na najmanje 150 američkih univerziteta, kao i za krađu povjerljivih podataka i intelektualnog vlasništva.
Prethodno je advokatica Milena Knežević agenciji Beta rekla da Barati nije državljanin Crne Gore, te da nema odobren privremeni ili stalni boravak u Crnoj Gori.
Ime Amira Baratija, koji prema policijskim navodima ima iransko i tursko državljanstvo, nije navedeno u ranije objavljenim optužnicama u SAD-u za kibernetički kriminal.
Navodi koje je objavila crnogorska policija sadrže iste elemente kao slučaj u SAD-u protiv tzv. „Mabna grupe“ iz 2018. godine.
Teheranski Mabna Institut i devet Iranaca terete se da su u ime IRGC napali više od 320 univerziteta širom svijeta, od čega oko 144 u SAD-u.
U objavljenoj optužnici protiv „Mabna grupe“ se takođe navodi da je nanesena šteta od 3,4 milijarde dolara, isto kao u slučaju Baratija.
Nijedan od devet optuženih iranskih državljana nije uhapšen i osuđen, a američki tužitelji navode da su nedostupni pravosuđu.
Kako izgleda dalji postupak?
Prema novom zakonu usvojenom 2026. godine, ekstradicijski pritvor može trajati sve do konačne odluke o izručenju, dok je ranije bio vremenski ograničen.
Država koja traži izručenje, u ovom slučaju SAD, ima rok od 40 dana da dostavi formalnu zamolnicu o izručenju, a u suprotnom se pritvor ukida.
Zemlja koja traži izručenje prosljeđuje dokumentaciju diplomatskim putem Ministarstvu pravde Crne Gore, Ministarstvo dostavlja sudu, a sud dostavlja braniocu.
Sud potom zakazuje ročište na kojem se razmatraju uslovi za izručenje, uključujući državljanstvo, da li postoje rizici političkog, vjerskog ili rasnog progona te kršenja ljudskih prava ili izricanja smrtne kazne.
Prvostepenu odluku donosi veće od troje sudija, nakon mišljenja sudije za istragu, nakon čega se predmet po službenoj dužnosti šalje Apelacionom sudu. Ako sud zaključi da nema uslova za izručenje, osoba se pušta na slobodu, dok se u suprotnom postupak može nastaviti kroz žalbeni postupak.
Konačnu odluku, nakon pravosnažne sudske odluke, donosi ministar pravde Crne Gore.
Paralelno s ekstradicijskim postupkom može se pokrenuti zahtjev za azil, koji odgađa izručenje do donošenja odluke o međunarodnoj zaštiti. Ako je azil odobren, izručenje se ne sprovodi.
Protiv odluka Apelacionog suda može se podnijeti ustavna žalba Ustavnom sudu Crne Gore, koja formalno ne odlaže izvršenje izručenja. Međutim, prema pravnoj praksi, Ustavni sud u pojedinim slučajevima hitno razmatra takve žalbe i privremeno odlaže izručenje kako bi se izbeglo da pravna zaštita postane bespredmetna.
Crna Gora i SAD nemaju formalni bilateralni ugovor o ekstradiciji.
Proteklih godina dvije zemlje razvile su praksu saradnje u izručenjima, uključujući više slučajeva u kojima su osobe optužene u SAD-u predane američkom pravosuđu.
Jedan od posljednjih primjera je izručenje južnokorejskog državljanina Do Kvona, koji je uhapšen u Crnoj Gori u martu 2023. godine i izručen SAD-u u decembru 2024. godine, nakon više sudskih odluka i konačne odluke novog ministra pravde.
Izvor: RSE/Vijesti
