Kako je navedeno u prvostepenoj presudi, Popović je ostavio automobil u perionici, a radnik Danilo Obradović je tim vozilom otišao po doručak, iako vlasnika nije pitao za dozvolu, zbog čega je uslijedila rasprava.
Obradović je pred sudom kazao da je na kraju rekao Popoviću da ne treba da plati pranje, što je potvrdio svjedok Žarko Mladenović, koji je bio u društvu sa Popovićem.
Međutim, Kovačević je pozvao Popovića telefonom i dogovorio susret u blizini picerije „Dizni“ i hotela „Diplomat“ u kome je odsjeo optuženi Popović.
Mladenović je pred sudom kazao da je Kovačević prilikom tog susreta tražio novac, a da mu je Popović sa druge strane govorio da mu ništa ne duguje.
Kamere video-nadzora zabilježile su da su se Popović i Kovačević najprije rukovali i razgovarali, a ubrzo i da Popović udara Kovačevića.
U jednom trenutku Popović je otišao prema hotelu dok se Kovačević vratio do automobila „ford fijesta“, u kojem je bio Obradović. Kovačević se dovezao do ulaza hotela u kojem je Popović odsjeo i vrijeđao ga i prijetio njemu i njegovoj porodici. Obradović je, kako je kazao pred sudom, nagovarao Kovačevića da krenu kao i da je još jedna osoba prišla da ga smiri, ali je Popović izašao iz hotela sa nožem, prešao ulicu i prišao Kovačevićevom prozoru i zamahnuo prema njemu.
Građani su pokušali da sklone Popovića od automobila i otmu mu nož.
– Popović je obišao vozilo do suvozačevih vrata, gdje se gurao sa Obradovićem, a zatim se vratio na vozačevu stranu i nastavio da zamahuje prema Kovačeviću – navodi se u obrazloženu presude.
Snimci su pokazali i da Kovačević tokom napada nije izlazio iz vozila.
Obdukcijom je utvrđeno da je Kovačević preminuo usljed iskrvarenja.
Policija je nož kojim je usmrćen Kovačević pronašla u kuhinji Popovićevog apartmana.
Odbrana je osporavala da je Popović namjeravao da ubije Kovačevića.
Kao posebnu okolnost sud je cijenio to što je Popović, nakon što je Kovačevića već savladao u tuči, otišao po nož, vratio se i više puta ga napao.
– Nadalje, sam broj udaraca nožem ukazuje na htjenje optuženog da liši života oštećenog – navedi se u prvostepenoj presudi sa zaključko da je optuženi djelovao sa direktnim umišljajem.
Branilac Popovića ukazivao je na prijetnje i uvrede koje su prethodile napadu i tvrdio da je događaj doveo optuženog u posebno afektivno stanje.
Međutim, neposredni psihijatrijski i psihološki pregled nije bilo moguće obaviti jer se Popović tokom cijelog postupka nalazio u bjekstvu a i dalje je nedostupan državnim organima.
Upravo, zbog njegove nedostupnosti, pribavljena medicinska dokumentacija nije omogućavala vještacima da utvrde psihičko stanje optuženog u vrijeme zločina, niti eventualno djelovanje „na mah“.
Prema nalazu vještaka Radojevića, Kovačević je imao velike šanse da preživi da je krvarenje blagovremeno zaustavljeno ali za sud ova okolnost nije umanjila odgovornost Popovića jer je, kako su pojasnili, smrt bila posljedica povrede koju mu je nanio.
Naknada porodici
Prilikom odmjeravanja kazne Marku Popoviću sud je kao olakšavajuće okolnosti cijenio njegovu raniju neosuđivanost i to što se porodica Kovačević nije pridružila krivičnom gonjenju. U presudi je naveden i sporazum o naknadi nematerijalne štete, koji su 17. juna 2025. godine zaključili Žarko Popović, brat optuženog, i Dragan Kovačević, otac ubijenog kojim je predviđena naknada od 50.000 eura zbog duševnih bolova usljed smrti Andrije Kovačevića.
Sud je prilikom odmjeravanja kazne naveo da je porodica optuženog Popovića taj iznos isplatila porodici ubijenog Kovačevića.
Izvor: Pobjeda
