“Međutim, bez obzira na to šta će se desiti u postupcima protiv Katnića, Čađenovića ili bilo kojih trećih lica, jedno pitanje ne smije biti gurnuto pod tepih: da li je normalno da predmet „Telekom“, jedna od najvećih privatizaciono-koruptivnih afera u Crnoj Gori, zastari, a da za to niko suštinski ne odgovara? Posebno je važno što je Vrhovno državno tužilaštvo, povodom predmeta „Telekom“, saopštilo da su odluke donijete u skladu sa zakonom. VDT je naveo da je zastarjelost za pojedina krivična djela nastupila znatno prije podnošenja krivične prijave MANS-a iz 2019. godine: za zloupotrebu službenog položaja 31. marta 2015. godine, za davanje mita 15. maja 2011. godine, za pranje novca 15. maja 2016. godine a za primanje mita 15. maja 2021. godine”, pojasnio je Urošević.
Drugim riječima, dodaje, tužilaštvo sada kaže – kada je zastara već nastupila, sadašnji tužilac po zakonu ne može preduzimati procesne radnje.
“To može biti pravno objašnjenje sadašnje odluke, ali nije odgovor na suštinsko pitanje javnosti: ko je dozvolio da do zastare dođe? Upravo je VDT naveo da odgovornost za propust leži na ranijem obrađivaču predmeta i ranijem rukovodiocu Specijalnog državnog tužilaštva, kao i da je sadašnji glavni specijalni tužilac podnio Tužilačkom savjetu predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti ranijeg obrađivača. To je ključ cijele priče. Ako je sadašnja odluka formalno zakonita zato što je zastara već nastupila, onda se političko i institucionalno pitanje ne završava na toj odluci. Naprotiv — tu tek počinje pravo pitanje: kako je moguće da državni organi godinama nijesu obezbijedili pravovremeno postupanje u predmetu koji je imao međunarodnu dimenziju, ozbiljne koruptivne sumnje i direktnu vezu sa privatizacijom državne imovine”, rekao je Urošević.
Kako navodi, Čađenović je, prema ranijim informacijama, zbog postupanja u predmetu „Telekom“ kažnjen pred Tužilačkim savjetom disciplinski.
“Međutim, ako je krajnji ishod jedne od najvećih afera to da predmet zastari, a odgovornost se svede na disciplinsku mjeru i umanjenje plate, onda se šalje izuzetno opasna poruka drugim tužiocima: da se predmeti visoke korupcije mogu držati godinama, da mogu zastarjeti, a da posljedice budu minimalne u odnosu na štetu nanijetu javnom interesu. Zbog toga slučaj „Telekom“ ne smije biti posmatran samo kroz prizmu jednog tužioca ili jednog disciplinskog postupka. Ovdje se mora otvoriti pitanje čitavog lanca odgovornosti: ko je bio obrađivač predmeta, ko je bio rukovodilac, ko je vršio nadzor, ko je znao da rokovi teku, zašto nije reagovano na vrijeme i da li su postojali propusti, opstrukcije ili institucionalna zaštita nepostupanja”, kazao je Urošević.
“Skupština ne smije ostati nijema”
Pojašnjava da kao poslanik u Skupštini Crne Gore i predsjednik Komisije za praćenje i kontrolu postupaka privatizacije misli da Parlament ne smije ostati nijem.
“Skupština ne treba da preuzima posao tužilaštva i sudova, niti da bilo kome presuđuje. Ali Skupština ima pravo i obavezu da otvori pitanje političke i institucionalne odgovornosti za način na koji su državni organi postupali u predmetu „Telekom“. Posebno imajući u vidu da je ovaj predmet vezan za privatizaciju nekadašnjeg državnog preduzeća, da se godinama u javnosti pominjao kao primjer visoke korupcije, kao i da je imao međunarodnu dimenziju, Parlament mora razmotriti sve dostupne mehanizme: kontrolna saslušanja, tematsku sjednicu nadležnih odbora, ali i mogućnost formiranja anketnog odbora. Nije zadatak anketnog odbora da utvrđuje krivičnu odgovornost. To je posao tužilaštva i suda. Ali jeste zadatak Skupštine da utvrdi kako su instituciej radile, zašto su rokovi propušteni, da li je bilo sistemskih propusta i zašto se tek nakon nastupanja zastare javnosti saopštava da sada više nema mogućnosti za procesno postupanje. Zato pitanje za ovu godinu ostaje vrlo konkretno: da li ćemo dozvoliti da slučaj „Telekom“ bude arhiviran kao još jedna afera bez epiloga, ili ćemo u Skupštini otvoriti parlamentarnu istragu o institucionalnom postupanju u ovom predmetu”, rekao je Urošević
On je naveo da ako je odluka tužilaštva danas formalno pravilna zato što je zastara već nastupila, onda neko mora odgovoriti zašto je pravda zakasnila.
“Jer zastara nije pravda. Zastara je poraz države. A u slučaju „Telekom“, to je poraz koji ne smije biti zaboravljen”, zaključio je Urošević.
Izvor: RTCG
