Kako se navodi u obrazloženju, osnovni razlog za izmjene jeste dalje usklađivanje crnogorskog zakonodavstva sa pravnom tekovinom Evropske unije EU, ali i unapređenje postojećeg sistema upravljanja otpadom. U Predlog se ističe da je cilj na jačanju sistema proširene odgovornosti proizvođača, smanjenju otpada od hrane, upravljanju rudarskim otpadom i snažnijem inspekcijski nadzor.
„Poseban akcenat u Predlogu zakona stavljen je na unapređenje sistema proširene odgovornosti proizvođača“, navodi se u obrazloženju, uz preciziranje obaveza proizvođača i uvoznika proizvoda koji nakon upotrebe postaju otpad.
To obuhvata ambalažu, električnu i elektronsku opremu, baterije, gume, plastične proizvode za jednokratnu upotrebu i tekstil.
Jedna od najvažnijih novina odnosi se na takozvanu proširenu odgovornost proizvođača.
“Proizvođači koji na crnogorsko tržište stavljaju električnu i elektronsku opremu, vozila, baterije i akumulatore, gume, ambalažu, plastične proizvode za jednokratnu upotrebu i ribolovni alat koji sadrži plastiku, kao i tekstilne proizvode, moraće da uspostave program proširene odgovornosti proizvođača”, piše u Predlogu zakona.
Ti proizvodi, kako se ističe u predlogu, neće moći da se uvoze niti stavljaju na tržište Crne Gore ako proizvođač nije registrovan kod Agencije u okviru odgovarajuće šeme proširene odgovornosti i ako ne ispunjava obaveze koje iz nje proizlaze.
Definisano je više obaveza – od odvojenog sakupljanja otpada i njegove obrade, preko ostvarivanja ciljeva reciklaže i ponovne upotrebe, do informisanja javnosti i prikupljanja podataka o količinama proizvoda stavljenih na tržište i otpada koji je od njih nastao.
Proizvođači će moći da sistem organizuju samostalno, zajedno sa drugim proizvođačima preko posebnog privrednog društva ili da se uključe u već osnovani kolektivni sistem.
“Kod kolektivnog sistema, proizvođači iste vrste proizvoda biće zajednički finansijski i organizaciono odgovorni, a udio obaveza pojedinačnog proizvođača zavisiće od njegovog udjela u količini proizvoda koju stavlja na tržište”, pojašnjeno je u Predlogu zakona.
U ovom zakonskom aktu insistira se na transparentnosti. Organizovani sistemi bi, između ostalog, trebalo javno da objavljuju informacije o vlasništvu, proizvođačima koji učestvuju u sistemu, finansijskim doprinosima, postupku izbora sakupljača i obrađivača otpada, kao i o postignutim ciljevima upravljanja otpadom.
Posebna pravila za ambalažu, tekstil i plastiku
Dio predloženih izmjena odnosi se na ambalažu. Predviđeno je da proizvođači ambalaže i ovlašćeni zastupnici proizvođača ambalaže uspostave program proširene odgovornosti za ambalažu, dok će Agencija voditi registar proizvođača ambalaže.
Za plastične boce predviđena je fazna realizacija sistema.
“Dvije godine nakon uspostavljanja programa proširene odgovornosti trebalo bi odvojeno sakupiti 25 odsto masenog udjela plastičnih boca stavljenih na tržište, a četiri godine nakon toga 50 odsto”, napominje se u Predlogu zakona.
Tekstil se prvi put detaljnije uvodi u sistem proširene odgovornosti.
“Proizvođači tekstila i ovlašćeni zastupnici proizvođača koji nemaju sjedište u Crnoj Gori snosiće troškove organizovanog sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade tekstilnog otpada”, naglašeno je u tekstu Predloga zakona.
U sistem bi, pored proizvođača i organizovanih sistema, trebalo da budu uključeni subjekti za upravljanje otpadom, lokalne samouprave, subjekti za ponovnu upotrebu i pripremu za ponovnu upotrebu, kao i subjekti socijalnog preduzetništva.
Troškovi koje bi proizvođači tekstila snosili obuhvataju sakupljanje korišćenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, informisanje građana o održivoj potrošnji, prevenciji nastanka otpada, ponovnoj upotrebi, popravci i reciklaži, kao i prikupljanje podataka i izvještavanje nadležnih organa.
Rok za uspostavljanje programa proširene odgovornosti za ambalažu predviđen je do 31. decembra 2027. godine, dok je za električnu i elektronsku opremu, baterije i tekstil predviđen rok do 31. decembra 2030. godine. Sistem za povrat jednokratnih plastičnih boca za piće sprovodiće se fazno.
Elektronski otpad
Predložene izmjene posebno se bave električnim i elektronskim otpadom. Zabranjeno je njegovo miješanje sa drugim vrstama otpada, dok način sakupljanja i transporta treba da omogući ponovnu upotrebu, reciklažu i izdvajanje opasnih supstanci.
Ciljevi su precizirani i brojčano.
“Najkasnije dvije godine od uspostavljanja programa trebalo bi iz domaćinstava sakupiti najmanje 45 odsto prosječne godišnje mase električne i elektronske opreme stavljene na tržište tokom prethodne tri godine. Nakon četiri godine cilj raste na 65 odsto”, piše u dokumentu.
Za veliku opremu i uređaje za razmjenu toplote predviđeno je najmanje 80 odsto ponovne upotrebe ili reciklaže, za ekrane i monitore 75 odsto, za malu opremu 50 odsto, dok je za sijalice propisan cilj od 80 odsto reciklaže.
Sličan pristup predviđen je i za baterije. Za otpadne prenosne baterije propisani su ciljevi sakupljanja od 25 odsto nakon dvije godine, 45 odsto nakon četiri, 63 odsto nakon šest i 73 odsto nakon osam godina od uspostavljanja programa.
Manje hrane u kontejnerima: cilj 30 odsto do 2035.
Jedna od novina odnosi se i na otpad od hrane. Predlog predviđa da se do 31. decembra 2035. godine stvaranje otpada od hrane u preradi i proizvodnji smanji za najmanje 10 odsto u odnosu na prosjek između 2027. i 2029. godine.
“Cilj je da se otpad od hrane po glavi stanovnika, u maloprodaji i drugoj distribuciji, restoranima, ugostiteljstvu i domaćinstvima, smanji za najmanje 30 odsto u odnosu na prosjek iz perioda 2027–2029. godine”, pojašnjeno je u Predlogu zakona.
Da bi se to postiglo, predviđene su kampanje za promjenu ponašanja i informisanje građana, otklanjanje neefikasnosti u lancu snabdijevanja, podsticanje doniranja hrane i drugih oblika preraspodjele za ljudsku ishranu, kao i podrška obukama, finansiranju i inovacijama.
U Predlogu je predviđena saradnja sa bankama hrane i drugim organizacijama za distribuciju hrane. Nakon konsultacija sa relevantnim organizacijama, trebalo bi preduzimati mjere kako bi privredni subjekti koji imaju značajnu ulogu u sprečavanju bacanja hrane predlagali sporazume o donaciji neprodate hrane koja je bezbjedna za ljudsku ishranu.
Dodatno se uređuje odvojeno sakupljanje biootpada, uključujući mogućnost podsticanja kompostiranja i kućnog kompostiranja kroz kriterijume za umanjenje tarife.
Uređuje se postupanje sa nepropisno odbačenim otpadom. Jasno se definiše da je odbacivanje otpada u životnu sredinu svako ostavljanje, napuštanje, odbacivanje ili odlaganje otpada van lokacije koja je uređena i usklađena sa zakonom.
“Ako vlasnik protivzakonito odbačenog otpada nije poznat, obaveza uklanjanja prelazi na vlasnika ili korisnika zemljišta ili objekta na kojem je otpad nepropisno odložen, odnosno na subjekta koji upravlja određenim područjem kada je otpad odložen na tom području”, ističe se.
Predviđene su i situacije u kojima odgovorno lice ne postupi po rješenju inspektora. Rok za izvršenje mjera ne može biti duži od šest mjeseci, a ako izvršenik ne postupi u ostavljenom roku, Vlada ili jedinica lokalne samouprave trebalo bi da obezbijede uklanjanje otpada i sanaciju lokacije, uz mogućnost naknade troškova od odgovornog lica ukoliko je poznato ili naknadno utvrđeno.
„Na taj način obezbjeđuje se da protivpravno odloženi otpad ne ostane trajno u životnoj sredini zbog neizvršenja inspekcijskih mjera“, navodi se u obrazloženju Predloga zakona.
Predloženo je i usklađivanje prekršajnih odredbi i minimalnih novčanih kazni za odgovorna lica u pravnim licima i preduzetnike, kako bi odgovornost odgovarala novim obavezama koje se uvode izmjenama zakona.
Značajan dio reforme odnosi se na informacioni sistem. Agencija za zaštitu životne sredine vodiće i održavati informacioni sistem proširene odgovornosti proizvođača, u kojem će se evidentirati proizvođači, količine proizvoda stavljene na tržište, količine sakupljenog i obrađenog otpada i godišnji izvještaji organizovanih sistema.
Agencija bi, na osnovu tih podataka, trebalo da prati usklađenost proizvođača sa obavezama, nadzire rad organizovanih sistema i objavljuje godišnji izvještaj o implementaciji programa proširene odgovornosti. Predviđeno je i javno objavljivanje ukupne količine proizvoda stavljenih na tržište, količine sakupljenog i obrađenog otpada i ostvarenih ciljeva.
Izmjene se odnose i na upravljanje ekstraktivnim, odnosno rudarskim otpadom. Poseban naglasak stavljen je na bezbjednost postrojenja, sprečavanje zagađenja zemljišta, vazduha, podzemnih i površinskih voda, monitoring, inspekcijske kontrole i mjere nakon zatvaranja postrojenja.
“Operator će morati da nadležni organ obavijesti bez odlaganja, a najkasnije u roku od 48 sati od saznanja, o svakom događaju koji može uticati na stabilnost postrojenja ili o značajnom štetnom uticaju na životnu sredinu utvrđenom kroz kontrolu i monitoring”, ističe se u Predlogu zakona.
U obrazloženju se navodi da za sprovođenje predloženog zakona nije potrebno obezbijediti dodatna sredstva iz državnog budžeta niti iz budžeta lokalnih samouprava, jer bi se rješenja realizovala u okviru postojećih institucionalnih i finansijskih kapaciteta.
Vlada izmjene obrazlaže i obavezama iz procesa evropskih integracija. Predlog se, kako se navodi, usklađuje sa Okvirnom direktivom EU o otpadu, propisima o ambalaži i ambalažnom otpadu, električnom i elektronskom otpadu, kao i novom regulativom EU o baterijama i otpadnim baterijama.
U dokumentu se pojašnjava da bi zadržavanje postojećeg stanja značilo nastavak ugrožavanja životne sredine, devastiranja prirodnog ambijenta i rizika po zdravlje ljudi, ali i povećanje rizika od neispunjavanja obaveza iz procesa evropskih integracija.
Predviđeno je da zakon stupi na snagu osmog dana od objavljivanja u Službenom listu Crne Gore, dok će za pojedine sisteme proširene odgovornosti važiti posebni rokovi i prelazni periodi.
Izvor: CdM
