Ekonomski analitičar Predrag Zečević ističe da Euro model i povećanje koeficijenata u okviru Opšteg kolektivnog ugovora sa 90 na 100, vidi kao dio istog ekonomskog paketa. Suština je, kako je kazao, da rad u Crnoj Gori bude bolje plaćen, da se smanji socijalna nejednakost, ali i da teret povećanja zarada ne padne samo na poslodavce.
Zečević naglašava da „Euro model“ ima i ekonomsku i snažnu bihevioralnu komponentu.
“Kada povećate minimalne zarade, direktno povećavate raspoloživi dohodak velikog broja ljudi, posebno onih koji gotovo sav novac troše u Crnoj Gori. Taj novac se brzo vraća u ekonomiju kroz veću potrošnju, veći promet i, posredno, veće prihode države od PDV-a i drugih poreza. Ali postoji i drugi, možda jednako važan efekat: ljudima se šalje poruka da se rad isplati i da mogu očekivati rast životnog standarda. U bihevioralnoj ekonomiji očekivanja nijesu sporedna stvar – ona utiču na to koliko građani troše, koliko privreda investira i da li ljudi svoju budućnost vide u Crnoj Gori ili van nje”, ističe Zečević.
Povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 100 eura je, ocjenjuje Zečević, drugi važan mehanizam rasta zarada i istovremeno odgovor na zahtjeve sindikata.
Matematički, riječ je o povećanju obračunske osnovice za oko 11,1 odsto. Koliko će to tačno značiti u neto iznosu za svakog zaposlenog zavisiće od njegovog koeficijenta, poreskog tretmana, kolektivnog ugovora i konačnih zakonskih rješenja.
“Zbog toga ova dva modela ne treba posmatrati kao konkurentska, već kao komplementarna. Euro model podiže minimalne zarade i značajno mijenja poresko opterećenje rada, odnosno približava neto zaradu bruto zaradi, dok povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta djeluje kroz samu formulu obračuna plate. Kod zaposlenih koji su već iznad novog minimalca, efekti dva modela će da se saberu i donesu dodatni rast zarada, naročito kod zaposlenih u državnom sektoru. Kod onih čija bi plata i nakon povećanja koeficijenta ostala ispod novog minimalca, dio efekta će se preklopiti, jer minimalna zarada postaje donja granica”, objašnjava Zečević.
Benefiti mogu biti veoma značajni: veći raspoloživi dohodak, manja nejednakost, jača domaća potrošnja, više formalnog zapošljavanja i veći motiv da radna snaga ostane u zemlji. Ako se realizuju najavljeni efekti, prosječna neto zarada mogla bi se približiti nivou od oko 1.500 eura, što bi predstavljalo ozbiljan pomak za životni standard.
Pozitivan efekat, kaže Zečević, mogu imati i javne finansije, kroz veću potrošnju, širu poresku bazu i bolju naplatu prihoda. Ali tu postoji važan uslov: rast prihoda države mora da prati rast rashoda.
“Naravno, rizici postoje i ne treba ih potcjenjivati. Prvi je inflacija. Dio privrede će pokušati da veće troškove rada prebaci na građane kroz više cijene i zato država mora veoma pažljivo pratiti tržište. Drugi rizik je položaj malih i srednjih preduzeća, posebno u djelatnostima sa niskim maržama. Njihove realne troškove treba detaljno analizirati i, tamo gdje postoji opravdan razlog, razmotriti modele pomoći kako povećanje zarada ne bi ugrozilo njihovu konkurentnost. Posebnu pažnju treba obratiti i na masu zarada u javnom sektoru. Održivost cijelog modela zavisiće od toga da rast plata prati rast produktivnosti, suzbijanje sive ekonomije, kontrola inflacije i novi investicioni ciklus. Meni je sa stanovišta bihevioralne ekonomije posebno zanimljivo to što se ovdje prvo pokušavaju promijeniti očekivanja građana i privrede, a zatim poreskim i institucionalnim mjerama pokrenuti novi ekonomski ciklus”, ističe analitičar.
U tom smislu, smatra on, može se napraviti istorijska paralela sa reformskim pristupom Ante Markovića.
“Naravno, riječ je o potpuno drugačijem vremenu i ekonomskim okolnostima, ali je logika slična: snažnim reformama pokušava se prekinuti stari ekonomski obrazac, podići povjerenje i stvoriti nova očekivanja kod građana i privrede”, zaključuje Zečević.
Izvršna direktorica Nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović smatra da su oba paketa dovesti do povećanja zarada, ali Vlada mora paralelno da donese i zakon o nepoštenim trgovačkim praksama, kako bi, makar djelimično, uticala da u zemlji ne dođe do vještački izazvane inflacije.
Kako je kazala Mrdović, svi ti paketi treba da se primenjuju od naredne godine, a tek treba vidjeti koji će koeficijenti biti ispregovani za pojedine kategorije poslova.
“Ukoliko nacionalni parlament da „zeleno svijetlo“ za najavljeni Vladin program Euro model, svakako će minimalne zarade biti znatno veće, ali u ovom času nije jasno da li će biti izmjena koeficijenata i/ili promjena u vezi obračuna minulog rada. U svakom slučaju, sindikati treba da budu zadovoljni, jer će zaposleni, ukoliko program Euro model bude usvojen, dobiti više nego što su se sindikati zalagali za uvećanje zarada”, naglašava Mrdović.
Kada je u pitanju uticaj ovog programa na zaposlene, kako je dodala, ukoliko bi došlo do njegove realizacije, to će biti dobra vijest za njih, i ne samo njih.
Lančano će uvećanje zarada dovesti početkom drugog kvartala naredne godine do uvećanja penzija, a onda sredinom godine i do povećanja socijalnih davanja.
“Međutim, ono što Vlada sada nikako ne smije da prepusti slučaju i što treba da izvuče kao iskustvo tokom primjene programa Evropa sad jedan i Evropa sad dva, jeste da paralelno donese i zakon o nepoštenim trgovačkim praksama, kako bi – makar djelimično – uticala da u zemlji ne dođe do vještački izazvane inflacije (ne one koja dolazi izvana) i time spriječila da se veći dio uvećanih primanja zaposlenih prelije u džepove tajkunista, monopolista i kartelista i posluži za njihovo još veće bogaćenje, a zaposleni opet izvuku „deblji kraj“”, poručuje Mrdović.
Izvor: RTCG
