Za Sadika Hasanija i njegovu sedmočlanu porodicu, put kroz pravnu nevidljivost u Crnoj Gori bio je saga koja je trajala više od 25 godina. Početkom ove godine konačno su dobili lična dokumenta.
Bježeći sa Kosova 1999. godine, porodica Hasani, uključujući Sadika koji je tada imao šest godina, našli su se bez ličnih dokumenata. Time su, kazali su u UNHCR-u, bili lišeni osnovnih ljudskih prava i usluga koje bi većina nas uzimala zdravo za gotovo.
Sa mrtve tačke krenulo se početkom ove godine kada je, uz podršku UNHCR-a, Sadikova supruga Buka dobila lična dokumenta. Time je omogućen upis njihovih petoro djece u matične knjige rođenih, ali i otvoren put za podnošenje zahtjeva za izdavanje ličnih dokumenata. Novi pravni status otvorio je nove granice porodici, omogućavajući im pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, socijalnoj pomoći i još mnogo toga.
„Svih ovih godina moja porodica je patila jer nijesmo postojali u očima zakona. Konačno osjećam da nijesam iznevjerio svoju porodicu. Sada će moja djeca moći da idu kod ljekara ili da pohađaju školu. Presrećan sam“, rekao je Sadik sa olakšanjem.
Život bio posebno težak za Sadikovu djecu
Život bez pravnog statusa bio je posebno težak za Sadikovu djecu. Rođeni su u Crnoj Gori, ali nijesu imali državljanstvo i nikakva prava. Tokom dragocjenih godina djetinjstva, apatridija može stvoriti trajne probleme, ograničavajući mogućnosti i izlažući djecu diskriminaciji. Sadik je dao sve od sebe da izdržava svoju porodicu obavljajući razne poslove, uključujući rad na pijaci ili postavljanje keramike i laminata.
Uprkos svim njegovim naporima, njegova djeca su se često osjećala kao da su izopštena, živjeći u trošnom improvizovanom naselju, a zbog nedostatka dokumentacije nijesu mogli da nastave dalje obrazovanje. Želio je da stvori prilike svojoj djeci da imaju bolji život nego što bi on ikada mogao.
„Kao roditelj, vjerujem da je obrazovanje ključ za stvaranje bolje budućnosti za moju djecu. Imati pravni status znači potpuno novi svijet mogućnosti, a obrazovanje će omogućiti mojoj djeci da iskoriste ove mogućnosti koje sam ja jedva imao. Ne radi se samo o prijemu dokumenata, radi se o stvaranju svijeta u kojem moja djeca imaju mnogo mogućnosti da ostvare svoje snove“, rekao je Sadik.
Ključna saradnja između UNHCR-a i Konzulata Kosova
Saradnja između UNHCR-a i Konzulata Kosova, uspostavljenog 2019. godine, odigrala je ključnu ulogu u regulisanju pravnog statusa Sadikove djece. Uz podršku UNHCR-a, djeca su upisana u matične knjige državljana Kosova preko konzularnih službi u Crnoj Gori, čime su im otvorena put do dobijanja ličnih dokumenata – preduslov za status boravka u Crnoj Gori.
„Djeca bez državljanstva žive u svijetu u kome njihov status duboko utiče na njihovu sposobnost da uče, rastu i ispunjavaju svoje ambicije i snove za budućnost. Neriješen pravni status ne samo da im uskraćuje prava, već i značajno povećava rizik od diskriminacije i produžava socio-ekonomsku ranjivost. Drago nam je što vidimo da će, uz pomoć UNHCR-a, Sadikova porodica, a posebno njihova djeca, sada moći da postignu stabilan pravni status. Ako se nadamo boljoj budućnosti za narednu generaciju, djeca ove generacije moraju biti značajan dio sadašnjosti“, rekao je Žan Iv Bušardi, predstavnik UNHCR-a u Crnoj Gori.
Apatridija zarobljava čitave generacije u pravnoj praznini
Nepriznat kao građanin nijedne zemlje, apatrid ima nepremostive prepreke ostvarivanju osnovnih ljudskih prava, gušeći izglede za život. Apatridija često može imati razorne psihološke posljedice po mlade ljude i može se prenijeti sa roditelja na djecu, zarobljavajući čitave generacije u pravnoj praznini. Zbog toga dobijanje ličnih dokumenata predstavlja prekretnicu za Sadikovu porodicu. Njegova priča služi kao dirljiv podsjetnik na transformativnu moć pravnog priznavanja i trajnu nadu koju pruža onima koji su dugo bili lišeni osnovnih ljudskih prava.
Uprkos brojnim dostignućima i napretku, 400 pojedinaca – pretežno Roma i Egipćana – i dalje je u opasnosti od apatridije u Crnoj Gori, upozorili su iz UNHCR-a.
Izvor: UNHCR.org/RTCG
