Jedini preživjeli iz nikšićko-šavničke grupe iz logora „Lora“ Veselin Bojović sa Žabljaka, koji je kao mladi vojnik bio zarobljen, pristupio je danas u Specijalno državno tužilaštvo (SDT) gdje će biti saslušan o zločinima koji su počinjeni nad našim državljanima u tom zloglasnom logoru u Hrvatskoj.
Kako javlja reporter RTCG, Bojović je stigao oko podne u prostorije SDT u Podgorici.
Logor „Lora“ osnovan je 1991. godine, kada i Bojna vojna policija Hrvatske vojske. Njeni pripadnici su u tom logoru kod Splita, kako su ranije isticali iz NVO sektora, počinili zločine i prema nikšićko-šavničkoj grupi koja je tada bila u sklopu JNA. Zbog toga, do danas, još niko nije odgovarao.
Oni su kao pripadnici Jugoslovenske narodne armije početkom devedesetih bili u statusu ratnih zarobljenika sa kojima je trebalo postupati u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom, koja zabranjuje mučenje i ubijanje.
Posmrtni ostaci gotovo svih njih pronađeni su na različitim lokacijama u BiH, uključujući okolinu Mostara i Trebinja. U marta 2004. godine u Nikšić su dopremljeni posmrtni ostaci rezervista JNA iz nikšićko-šavničke grupe, maltene niko iz tadašnje crnogoske vlasti nije prisustvovao ispraćaju.
Crnogorsko tužilaštvo dosad nije dalo detaljnije informacije o rezultatima istrage stradanja zarobljenih vojnih rezervista iz Crne Gore u vojno-istražnom centru „Lora“ u Splitu.
Veselin Bojović bio je jedan od nekoliko stotina rezervista JNA koji su bili zarobljeni u Hercegovini i transportovani u logor koji je bio na lokaciji nekadašnje istoimene luke.
Bojović je u decembru za Portal RTCG kazao da je ogorčen zbog izostanka odgovornosti.
Kazao je da nema novih informacija, i da mu je žao što se za ove događe niko ne interesuje.
Bivši logoraš je pričao i ranije za Televiziju Crne Gore o strahotama kojima je svjedočio tokom 125 dana provedenih u splitskom logoru.
“Na moje oči je ubijeno pet, šest ljudi. Ja sam kovao improvizovane sanduke za njih, od sanduka od municije. Mučeni su dok nijesu dušu ispustili. Gledao sam svojim očima na krugu dvojicu, Vuka Kneževića i jednog momka drugog. Teško, šta da pričam i kako”, prisjetio se Bojović.
Sjećanja na dešavanja s početka devedesetih godina prošlog vijeka, ne blijede.
“To ti dođe u toku noći, probudiš se i dođe ti pred oči, mučenje, jaukanje, vriska, katastrofa. Vidi se po meni šta sam osjetio. A svašta sam osjetio, od čizama, od indikatora na struju, prikopčavanja, od bačanja po podovima. Najviše batinjanja, maltretiranja”, prisjetio se Bojović.
Izvor: RTCG
