Nekadašnja partijska pripadnost i „burazerski“ odnosi u procesu tranzicije bili su glavni razlog katastrofalnih privatizacija nekoliko velikih ugostiteljskih preduzeća, hotela i motela, kojima su se nekada ponosili turistički poslenici u sjevernim gradovima. To je zajednička ocjena turizmologa iz ovog regiona, uz konstataciju da se izgradnjom novih hotela ovaj dio Crne Gore lagano izvlači iz te situacije, ali ipak ne i u mjeri koliko bi trebalo u susret ovogodišnjoj ljetnjoj turističkoj sezoni.
Da je, na primjer, privatizacija beranskog HTP bila pljačkaška, nema nikakve sumnje. Koliko i kako je bila organizovana, na to pitanje odgovor bi trebalo da se da u eventualnoj istrazi policije, koju bi u ovom slučaju moralo da naloži specijalno tužilaštvo.
Jer, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je još 2009. godine napravila šemu osoba i firmi uvezanih u ovu privatizaciju, u kojoj se sve zvanično vrti oko firmi „Euroturist GMBH“ iz Berana i „Slomonturist“ iz Bijelog Polja.
Stvari, kako kažu, u suštini nisu komplikovane. Zapravo su vrlo jednostavne. Onako kako se to već radi u našem okruženju. Treba samo krenuti od početka, tragom novca, papira i drugih dokumenata kojih je dovoljno. Ko je privatizovao? Kako je privatizovao? Uz čiju podršku? Kako su kupovane akcije radnika i građana? Da li je prodaja akcija išla legalno i da li je sav novac od prodaje prošao preko žiro računa ili je isplaćivan na ruke? Ili uopšte nije isplaćivan? Ko je koga izvarao i kako?
A ova prevara nije mala. Portal RTCG je odavno podsjetio na činjenicu da se u Centralnoj depozitarnoj agenciji većinski paket akcija HTP „Berane“ od 50,14 odsto i dalje vodi na „Euroturist GMBH“, jer nije bilo stečaja niti likvidacije. Kapital ovog akcionarskog društva u osnivanju svojevremeno je procijenjen na 5,2 miliona eura. Potpuno realno. I to bi bila nominalna vrijednost ove nekažnjene pljačke.
„Gradska kafana“ je promijenila namjenu i poslije privatizacije pretvorena u dvadesetak poslovnih objekata.
Od ovakve žalosne sudbine hotel „Komovi“ u Andrijevici, koji je nekada pripadao beranskom hotelsko-turističkom preduzeću, sačuvan je prodajom i djelimičnom rekonstrukcijom, i danas je u funkciji. Hotelijersku sliku ova dva grada promijenila je potpuna rekonstrukcija hotela „Berane“ i vraćanje starog izgleda u novom ruhu, kao i izgradnja nekoliko manjih hotela. Nerazumljivo, ipak, svi se slažu, nedostaje još jedan veliki hotel, dok planska dokumenta, kako se može saznati, za sada još uvijek ne dozvoljavaju da se realizuje dogradnja hotela „Berane“.
U Kolašinu ni poslije toliko godina ne rade dva nadaleko poznata motela – „Babljak“ i „Manastir Morača“, niti će proraditi. U ovoj opštini odavno ne radi ni poznato svratište, ili šoping centar sa restoranom u Međurječju, nekada vlasništvo kolašinske „Veletrgovine“, a zgrada se urušila od nebrige.
U Bijelom Polju propada hotel „Bijela rada“. Zatvoreno je i poznato izletište „Kisjele vode“. Na Ribarevinama, najvećoj raskrsnici puteva na sjeveru Crne Gore, privatizovan je i potom srušen poznati restoran koji je pripadao bjelopoljskom HTP „Brskovo“, a na tom mjestu nikada ništa nije napravljeno. Nekoliko manjih hotela ni približno ne odgovaraju kapacitetu nekadašnjeg hotela „Bijela rada“.
Rožajsko hotelsko-turističko preduzeće „Turjak“ privatizovao je Safet Kalić, preko preduzeća „M-petrol“ koje je formalno bilo u vlasništvu njegove sestre. Kalići su od hotela „Rožaje“ u centru grada napravili ekskluzivan turistički objekat, ali nisu završili rekonstrukciju hotela „Turjak“ na istoimenoj planini sa dvjesta pedeset kreveta.
Zvuči nevjerovatno, ali je istinito. Plav kao grad koji je prije pet decenija bilježio veću turističku posjetu od Budve, poslije privatizacije čuvenog hotelskog kompleksa „Plavsko jezero“ ostao je u jednom trenutku bez hotelskih kreveta. U međuvremenu su naručena dva do tri manja hotela, a u izgradnji je novi i veliki koji će biti u poslovnoj vezi sa hotelom „Splendid“, što vraća optimizam za ugostiteljski turizam ovog grada na krajnjem sjeveroistoku.
Rekonstrukcija hotelskog bisera, hotela „Jezero“, sa dvjesta pedeset kreveta, nije, međutim, još završena, niti se u ovom trenutku zna kada će biti.
Hotel „Sjekirica“ u Murini, nekad poznato odmorište na frekventnom putu Murino – Čakor – Peć, zapušten i oronuo, do temelja je srušen u NATO bombardovanju. Uprkos „čvrstim i sigurnim“ obećanjima tadašnje savezne vlade, ali i čelnika bivših vlasti Crne Gore, njegova gradnja do danas nije započeta.
S obzirom na sve popularniji trend kontinentalnog i planinskog turizma, koji je uočljiv nekoliko poslednjih godina, izgradnja novih hotela je nužna, a smještajne kapacitete, u međuvremenu, u izvjesnoj mjeri dopunjavaju sve popularnija planinska etno sela i individualna seoska domaćinstva.
Foto: RTCG
Izvor: RTCG
