Miloš Bešić, profesor na FPN
Lokalni izbori su mnogo važniji vlastima nego bilo kome drugom. Ne treba gledati gdje će odnijeti pobjedu, jer će je vjerovatno odnijeti svuda. Malo pritisci i crni džipovi, malo obećanja, malo čudno brojanje listića, malo fantomske liste… Ali treba gledati koliko će ljudi glasati za vladajuću koaliciju u apsolutnim brojkama, jer raste zasićenost građana ovom vlašću i želja za više demokratije.
Jedan od zaključaka prethodnog intervjua sa profesorom metodologije i sociologije na FPN-u Milošem Bešićem iz februara 2025. bio je: autoritarne stranke opstaju makar i na prividu nepobjedivosti, u koji s vremenom počnu vjerovati i protivnici režima, a studenti u Srbiji su za kratko vrijeme uspjeli razbiti tu politički štetnu matricu. Gdje stojimo u martu 2026. godine, godinu dana kasnije, nadomak lokalnih izbora u deset opština i jednom gradu, a u iščekivanju raspisivanja vanrednih parlamentarnih?
„Vlasti će, sasvim očekivano, taj privid nastaviti da projektuju ka spolja, kao da je 2024. godina, ali se u odnosu na tad jedna važna stvar promijenila. Naime, od prvog protesta do danas, na djelu je kontinuirana erozija unutrašnje strukture Srpske napredne stranke. Stalno se govori o njihovom rejtingu, o rejtingu Aleksandra Vučića, o famoznih 2,2 miliona glasova, ali se manje govori o smanjenju njihovog kapaciteta da ucenjuju ljude unutar svog sistema. Tu prije svega mislim na zaposlene u javnom sektoru. S time je povezana druga promjena, po mom mišljenju važnija – oni ljudi koji su u sistemu ostali imaju manju motivaciju da ga brane po svaku cijenu. Te dvije promjene proistekle su iz pada oreola nepobjedivosti SNS-a, a zauzvrat taj pad dodatno ubrzavaju.“
Bešić: Vladajuća stranka ima ubjedljivu medijsku dominaciju i daće sve od sebe da kreira sliku kao da su jači nego ikada dosad, ali jedna je stvar percepcija, a druga realnost. Nije SNS ranije slučajno gurao druge partije u izborne trke. Bilo mu je stalo da pokaže moć, a ne možete biti nadmoćni ako nemate baš nikakvu konkurenciju, niti možete da potom tvrdite da ste generalno nepobjedivi. Sada vidimo drugačiju situaciju. Naprednjaci u okviru kampanje tvrde da su nesporno najsnažniji, ali raspisivanje izbora je i dalje na nivou hipoteze. Incidenti u Čačku i Užicu pokazali su šta se desi kada njihovi predstavnici izađu u javni prostor i mitinge će ubuduće češće održavati u zatvorenim, kontrolisanim područjima. Ni manjim strankama nije problem da salu napune s nekoliko hiljada ljudi. Riječ je o iluziji masovnosti koja jednostavno više ne odgovara društveno-političkoj stvarnosti u Srbiji.
Radar: „Jedno od ovih dana najčešćih pitanja – znači li to da SNS ipak nije u fazi konsolidacije?“
Bešić: Vladajuća stranka ima ubjedljivu medijsku dominaciju i daće sve od sebe da kreira sliku kao da su jači nego ikada dosad, ali jedna je stvar percepcija, a druga realnost. Nije SNS ranije slučajno gurao druge partije u izborne trke. Bilo mu je stalo da pokaže moć, a ne možete biti nadmoćni ako nemate baš nikakvu konkurenciju, niti možete da potom tvrdite da ste generalno nepobjedivi. Sada vidimo drugačiju situaciju.
Radar: „Kojim se biračima obraćaju predstavnici vlasti takvom kampanjom?“
Bešić: Unazad godinu dana, a naročito od protesta 15. marta, režim zna da može da računa na sigurnu podršku između dvadeset i dvadeset pet odsto ukupnog biračkog tijela. Ti će ljudi glasati za SNS i na prvim izborima nakon što se vlast promijeni i to je činjenica koju i protivrežimski akteri moraju uračunati u svoju političku strategiju. Problem SNS-a nije toliko gubitak birača koliko to što su svojim odlukama i ponašanjem mobilisali drugu stranu. Nadstrešnica je bila okidač koja je pokazala ogromno zasićenje SNS-om u Srbiji. Često čujem da su studenti iznijeli proteste prošle godine – nisam saglasan, proteste su iznijeli građani, a studenti su uradili ono što niko drugi tada nije mogao. Bili su katalizator i simbolički nosilac promjena.
Radar: „Da li vlasti zato pribjegavaju postavljanju lojalista na svaku zamislivu funkciju, a naročito u silama represije?“
Bešić: Kada je o mobilizaciji i motivaciji riječ, režim trenutno može da računa samo na različite interesne skupine, tj. na klijentelističku mrežu s aparatčicima koja će zbog para, uticaja i moći sigurno braniti vlast. Ali ni tih ljudi nema mnogo, sigurno je manje nego onih koji su nezadovoljni stanjem u zemlji. Fizički obračun države i naroda, naročito posle disciplinovanja neposlušnih kadrova, naravno da je moguć. Ono što je nama nezamislivo, njima je već opcija.
Radar: „Lider SRCE Zdravko Ponoš je rekao da ni opozicija ni režim neće odnijeti pobjedu s velikom razlikom u rezultatima…“
Bešić: To je zanimljivo. Možete li zamisliti da SNS pobijedi sa 65% glasova nasuprot 35%? Ja mogu. Ali u njihovom interesu je da se koplja lome za neki procenat iznad ili ispod polovine izašlih birača, jer bi veliki razlaz izazvao sumnju ili nezadovoljstvo, što bi vodilo u nepriznavanje izbora i institucionalne tenzije.
Radar: „Da li u tom ključu treba tumačiti činjenicu da je Komisiji za reviziju biračkog spiska rad već sada otežan, tj. da će kontrolori moći da vrše zadatak samo uz sertifikat RIK-a?“
Bešić: To u normalnoj zemlji čak i bi bilo poželjno, ali u Srbiji stvara prostor za zloupotrebu. SNS identifikuje sebe s državom, a potom i s čitavom populacijom. Povezivanje partijskih i državnih funkcija im omogućava kontrolu nad institucijama i poslovnim mrežama.
Radar: „Šta su lokalni izbori zakazani za 29. mart?“
Bešić: Isto što su prošle godine bili u Kosjeriću, Zaječaru, Sečnju, Mionici i Negotinu. Teren više odgovara režimu nego opoziciji. Male sredine se lakše kontrolišu, stanovništva nema mnogo, obrazovna struktura ide mu u korist, dok opozicija ne može mobilisati resurse kao SNS. Važno je pratiti apsolutni broj glasova – pad podrške je evidentan.
Radar: „Hoće li pobjede naprednjaka na lokalnim izborima uticati na mišljenje pred parlamentarne izbore?“
Bešić: Ljudi koji su učestvovali u demonstracijama i njihovi krugovi već znaju za koga će glasati. Organizacija izbora je ključna, a u EU se sada više prati situacija u Srbiji nego ekonomski interesi vlasti.
Radar: „Koja bi tema trebala biti glavna u protivrežimskom bloku?“
Bešić: Smena vlasti – jedina tema koja ujedinjuje birače protiv režima. Sve ostalo SNS-u daje startnu prednost.
Radar: „Vlast tvrdi da Mrdićevi zakoni neće biti usvojeni, pa da neće biti primijenjeni…“
Bešić: Takve poruke su „informativna dvosmislenost“. Populizam je u usponu, ali varijabla sa najvećom vrijednošću je zasićenost građana i želja za više demokratije.
Radar: „Vučić se već kandidovao za budućeg premijera, hoće li moći plasirati dostojnog kandidata za predsjedničke izbore 2027?“
Bešić: Djeluje iz perspektive tri opcije: kandidovanje Tomislava Nikolića da se podsjeti glasače na prošla vremena, Ivicu Dačića kao lojalnog političara ili novu nestranačku ličnost koju SNS može podržati.
Radar: „Da li su izmjene izbornih zakona priprema za legalizaciju buduće izborne krađe?“
Bešić: Vlast ne bi mijenjala zakone da im ne idu u prilog. Stranim partnerima mogu reći da su odradili dio posla, a ostalo će naknadno.
Radar: „Da li biste bili iznenađeni da studenti i opozicija otvoreno sarađuju na parlamentarnim izborima?“
Bešić: Ne. Studenti nisu formirali hijerarhiju i strateški su napravili grešku. Opozicija može ili sarađivati tehnički sa studentima ili prepustiti resurse za naredne izbore.
Radar: „Čest argument je da bi se opozicione stranke ugasile bez finansiranja od izbora…“
Bešić: Promijeniti vlast, Vlada može uredbom preusmjeriti sredstva političkim partijama koje su prethodno bile parlamentarne.
Magazin Radar
